Postavljanje kamera oko kuće ili u dvorištu sve je češći način povećanja sigurnosti i kontrole nad vlastitim prostorom. Pametne kamere danas su dostupne, jednostavne za korištenje i nude mogućnost praćenja u stvarnom vremenu. Ipak, videonadzor nije samo tehničko pitanje, već i pravno, jer se vrlo lako može prijeći granica između dopuštene zaštite vlastite imovine i zadiranja u privatnost drugih osoba. Upravo zato važno je razumjeti trebam li dozvolu za postavljanje videonadzora, smije li kamera snimati dvorište i kako zakon gleda na videonadzor oko kuće. Nejasnoće u tim pitanjima često dovode do pogrešnih odluka, a one mogu rezultirati prigovorima, prijavama ili novčanim kaznama.
Što se smatra videonadzorom
Videonadzorom se smatra svako sustavno snimanje prostora pomoću kamera radi zaštite imovine, osoba ili kontrole pristupa. To uključuje klasične sustave, ali i smart kamere koje snimaju, spremaju ili prenose videozapise, bez obzira na to snima li se kontinuirano ili samo pri detekciji pokreta.
Važno je naglasiti da sama činjenica da kamera postoji ne znači automatski kršenje propisa. Ključno je što se snima, koga se snima i u koju svrhu.
Trebam li dozvolu za postavljanje videonadzora u privatnom prostoru?
U većini slučajeva dozvola nije potrebna ako kamera snima isključivo unutrašnjost vlastite kuće ili stana, odnosno privatni prostor koji nije dostupan javnosti. Isto vrijedi i za ograđeno dvorište ili garažu, pod uvjetom da kamera ne zahvaća susjedne ili javne površine.
U takvim situacijama radi se o osobnoj ili kućnoj uporabi, koja je izuzeta od primjene GDPR-a. To znači da nije potrebno prijavljivati sustav niti voditi posebnu dokumentaciju, sve dok se snimke koriste isključivo u privatne svrhe.
Smije li kamera snimati dvorište?
Kamera smije snimati dvorište ako se radi o prostoru koji je u vašem vlasništvu ili zakonitom posjedu i koji nije dostupan javnosti. Ograđeno dvorište koje koristi isključivo vlasnik kuće smatra se privatnim prostorom.
Međutim, važno je obratiti pažnju na kut snimanja. Ako kamera zahvaća dio susjednog dvorišta, prozor, ulaz ili drugu privatnu površinu trećih osoba, takvo snimanje može predstavljati povredu privatnosti.
Videonadzor oko kuće i javna površina
Videonadzor oko kuće može, u određenim situacijama, zahvatiti i dio javne površine, poput pločnika ili prilaza. Samo snimanje javne površine nije automatski zabranjeno, ali mora biti ograničeno na ono što je nužno za zaštitu objekta.
Problem nastaje ako kamera sustavno i namjerno snima javni prostor, omogućuje praćenje prolaznika ili prikuplja snimke osoba koje nemaju nikakve veze s vašim objektom. U tom slučaju više se ne radi o osobnoj uporabi, već o obradi osobnih podataka, na koju se primjenjuju pravila GDPR-a.
Kada snimanje javne površine postaje problematično
Snimanje javne površine može biti problematično ako nije razmjerno svrsi zaštite imovine. Ako je cilj kamere nadzor ulaza, ali objektiv je široko usmjeren na ulicu ili parkiralište, takvo snimanje može biti teško opravdati.
U praksi se preporučuje prilagoditi kut snimanja, koristiti zone privatnosti ili maske ako ih kamera podržava, te ograničiti detekciju pokreta isključivo na vlastiti prostor. Time se smanjuje rizik od neovlaštene obrade osobnih podataka.
Trebam li dozvolu ako kamera zahvaća javni prostor?
U situacijama kada kamera snima i dio javne površine, ne traži se klasična dozvola, ali nastupaju dodatne obveze. To uključuje jasno označavanje prostora da je pod videonadzorom, definiranje svrhe snimanja, ograničenje pristupa snimkama i razumno vrijeme pohrane.
U takvim slučajevima preporučuje se dodatni oprez, jer se granica između dopuštenog i nedopuštenog često procjenjuje prema konkretnim okolnostima.
Pametne kamere i dodatna odgovornost
Smart kamere često nude mogućnosti pohrane u oblaku, dijeljenja pristupa i udaljenog upravljanja. Takve funkcije povećavaju odgovornost korisnika jer snimke mogu biti dostupne s više uređaja i lokacija.
Bez obzira koristi li se vanjska ili unutarnja smart kamera, pravila o privatnosti ostaju ista. Tehnološke mogućnosti same po sebi ne mijenjaju pravni okvir, ali zahtijevaju pažljivije upravljanje postavkama.
Uloga upravljanja i dodatne opreme
Iako se pametnim kamerama najčešće upravlja putem mobilne aplikacije, u nekim sustavima koristi se i daljinski upravljač, osobito kada je kamera dio šireg sigurnosnog sustava. U takvim slučajevima originalni daljinski upravljač osigurava pouzdan rad i punu kompatibilnost s ostalim uređajima.
Ako se koriste alternativna rješenja, važno je provjeriti da postavke ne omogućuju neovlašteni pristup snimkama ili promjene kuta snimanja bez znanja vlasnika.
Obavijest o videonadzoru
Ako kamera snima prostor kojem mogu pristupiti treće osobe, obavijest o videonadzoru postaje obavezna. Ona mora biti jasno vidljiva i informirati da je prostor pod nadzorom.
Kod isključivo privatnog prostora koji nije dostupan javnosti, obavijest nije nužna, ali u svim drugim slučajevima predstavlja važnu zakonsku obvezu.
Najčešće pogreške kod postavljanja videonadzora
Jedna od najčešćih pogrešaka je postavljanje kamere bez razmišljanja o kutu snimanja. Iako namjera može biti zaštita vlastite imovine, nepravilno usmjerena kamera može zahvatiti tuđu privatnost.
Druga česta pogreška je pretpostavka da pametna tehnologija automatski znači i dopuštenu uporabu. Bez obzira na to koliko je kamera moderna, pravila vrijede jednako.
Kako koristiti videonadzor odgovorno
Odgovoran videonadzor oko kuće temelji se na razmjernosti i jasnoj svrsi. Snima se samo ono što je nužno za zaštitu, bez nepotrebnog zadiranja u privatnost drugih.
Kada se pravilno postavi i koristi, videonadzor može povećati sigurnost doma bez stvaranja pravnih ili susjedskih problema. Upravo je to cilj pametne tehnologije – da olakša život, a ne da stvara nove rizike.